piše: Bl

Međupredmetnih tema u Školi za život, to valjda i pačići (koji su učili od srijede do petka, a naučili nisu ništa pa moraju opet ispočetka) znaju, ima sedam. Uklapali smo ih, a i dalje ćemo, u sve naše predmete, malo po malo.
Ovih se dana privodi kraju drugi krug edukacija o tzv. frontalnom uvođenju ŠzŽ. Jedan od zadataka u mnogim predmetima je razraditi aktivnost za učenike, a u to uklopiti odgojno-obrazovna očekivanja iz barem dvije međupredmetne teme.

Dobro, a da vidimo kako su te teme uklopljene u edukaciju učitelja?

Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije – nema se što zamjeriti. Koristi se računalo, pametna ploča. Mislim, predavači koriste, ne sudionici. Al’ dobro, nemojmo cjepidlačiti…

Učiti kako učiti: prisutne sve četiri domene. Učenik, pardon: učitelj, primjenjuje strategije učenja i rješava probleme u svim područjima učenja uz praćenje i podršku učitelja. To jest mentora. Koristi se kreativnošću, prema potrebi mijenja plan ili pristup učenju, može objasniti vrijednost učenja za svoj život, ostvaruje dobru komunikaciju s drugima, uspješno surađuje u različitim situacijama i spreman je zatražiti i ponuditi pomoć.
Odlično, idemo dalje!

Osobni i socijalni razvoj. Ma, ne moram ni nabrajati. Ja; ja i drugi; ja i društvo – sve zastupljeno.

Građanski odgoj i obrazovanje, koji nam je s onim mapama, posebno pisanim pripremama i upisivanjima u dnevnik s istaknutim GOO zadavao toliko muke, odrađen je s lakoćom.

Ostaju nam Održivi razvoj, Poduzetništvo i Zdravlje. Taj dio je došao do izražaja u pauzi, a u njemu očekivanja nisu ispunjena. Kako međupredmetna, tako ni očekivanja sudionika.

Do 24. lipnja su, naime, voditeljice i voditelji ŽSV-ova mogli odabrati nekoga tko će osigurati hranu i piće za sudionike. Catering se to popularno-hrvatskim jezikom zove. Bilo je tada svega, od pršuta i sira, preko toplih jela, do slatkoga. Od 24. lipnja catering je dospio u poduzetničke (eto naše MPT!) ruke tvrtke Mlinar koja se, to znamo i mi koji živimo tamo gdje baš i nema puno Mlinarovih lokala, bave pekarstvom. Pa smo tako imali okrjepu u vidu sendviča, kifli, muffina, vode, soka i kave 3-u-1. Svatko tko razlikuje pravilnu od nepravilne prehrane i razumije važnost pravilne prehrane za zdravlje, a recimo da smo to svi, zna da nabrojano sigurno ne spada u pravilnu prehranu. Osim vode. Kad smo već kod nje, ne kupujem često vodu u boci, ali čini mi se da je ova koju je Mlinar odabrao za učiteljice i učitelje među skupljima na tržištu. Iskreno, bila bi sasvim u redu i ona iz slavine. No, vratimo se poduzetništvu. Dok Mlinar nije bio ekskluzivni opskrbljivač ovih savjetovanja, lokalna je zajednica imala koristi od njih. Sada sav novac odlazi na jedno mjesto. Iako internet otkriva da Mlinar ima tvornice u Osijeku, Poreču, Šibeniku i Zagrebu, registriran je na zagrebačkoj adresi. Dakle, (skoro) sva davanja ovog dioničkog društva idu našem glavnom gradu? Dok je jedno od očekivanja MPT Održivi razvoj: “Prepoznaje primjere održivoga razvoja i njihovo djelovanje na lokalnu zajednicu.”

Ista MPT kaže i: “Solidaran je i empatičan u odnosu prema ljudima i drugim živim bićima.” To bi trebalo podrazumijevati brigu o onima koji, bilo zbog zdravstvenih problema, bilo zbog osobnog izbora, ne jedu određenu vrstu hrane. Prvi mi padaju na pamet dijabetičari i celijakičari, pa vegetarijanci i vegani. Iako se nitko od nas, nadam se, nije na ovaj stručni skup došao najesti, potpuno mi je apsurdno da u 21. stoljeću jedna zemlja članica EU ne vodi računa o svim svojim građanima, a istovremeno od tih istih građana očekuje da vode računa upravo o tim i takvim potrebama svojih učenika: nikome više ne pada na pamet otići na izlet prije nego provjeri kakve su prehrambene posebnosti učenika koje vodi. Neki od učitelja došli su na skup nakon sjednica i/ili dopunskog rada, nisu stigli ni ručati, a onda nisu ni mogli. Osim ako nisu sami ponijeli nešto sa sobom, što, čini mi se, nažalost i jest jedini način da se ne sruše negdje usred radionice ili, tek to bi bilo ironično, pauze za okrjepu.

Za kraj: “razlikuje pozitivne i negativne utjecaje čovjeka na prirodu i okoliš”. Kako li smo na okoliš utjecali silnom plastikom u kojoj je više-manje sve bilo posluženo?

U duhu Loomena, najrađe bih sada poslala ekipu iz ministarstva da zadatak doradi i vrati ga ponovno na pregled kada na zadovoljavajućoj razini implementira sve MPT, kako mentori na Loomenu vole to napraviti nedovoljno vještim učiteljima – ali sada je kasno, pojeo vuk magare, odnosno učitelji(ce) kifliće. Celijakičari i dijabetičari su već ostali gladni, kontejneri puni plastične ambalaže, zagrebački proračun poreznog novca, a mi pitanja – nije li to stvarno moglo bolje?

(Zadarski.hr) Vruće je u Ninu. Ne zbog ljetne omarine i visokih temperatura, već zbog smjene Tonća Vukovića, ravnatelja osnovne škole Petra Zoranića. Sve do prošlog petka Vuković je bio ravnatelj s najdužim stažem u Zadarskoj županiji, punih 25 godina, a onda ga je Školski odbor, godinu dana prije mirovine, odlučio smijeniti.

Preciznije bi bilo reći pokušao smijeniti, jer sjednica je prekinuta u trenutku kad je sedam članova ŠO trebalo glasovati o povjerenju ravnatelju, ali nisu imali ovjerene glasačke listiće. Odnosno, kad je u zbornicu upao dio nastavnika i zaposlenika škole revoltirani pokušajem smjene omiljenog ravnatelja, ovisno kojoj ćete od sukobljenih strana pokloniti povjerenje.

“Prava istina” zabilježena je na zvučnoj snimci prekinute sjednice koju prije pisanja ovoga teksta nismo stigli poslušati. Smatrali smo da nije ni važno tko je kriv za prekid sjednice, jer ma što tome bio razlog, stajališta jedne i druge strane, za i protiv ravnatelja, neće se promijeniti.

Školski odbor podijelio se na dva zaraćena tabora. U jednom su predsjednica Linda Maraš i članovi Borjan Andrija Peša, Emila Čvrljević i Danijela Jureško. Svi osim Linde Maraš u školski odbor imenovani su od strane osnivača, Zadarske županije, dakle politike, a Maraš je predstavnica Vijeća roditelja. Na drugoj strani su predstavnici škole, Neven Vučković (Učiteljsko vijeće), Matija Šalov i Vesna Pešušić (Vijeće zaposlenika). Situacija je dakle četiri naprema tri u korist onih koji žele Vukovićevu smjenu, a tako će sigurno ostati do nastavka prekinute sjednice koja bi se trebala održati narednih dana.

No kako je Vuković, čovjek bez stranačke iskaznice, postao najdugovječniji ravnatelj neke osnovne škole u Zadarskoj županiji (od 1994. do danas) i zašto je sad odjednom postao persona non grata? Obrazloženja je opet mnogo, i za i protiv.

Povijest bolesti seže desetak i više godina unatrag kada je, kako nam je rekao ravnatelj Vuković, počeo dobivati prve prijetnje da će biti smijenjen jer nije u HDZ-u, a iste su prijetnje ostale aktualne do danas. Pokazalo se međutim da Vuković ima devet života jer je kod svakog novog izbora uspio dobiti većinu glasova školskog odbora. U zadnja dva mandata čak i glasove članova odbora imenovanih od strane politike, kada, prema riječima Linde Maraš, nije dobio podršku predstavnika Vijeća roditelja. Vuković tvrdi da se to dogodilo samo zadnji put, kad su roditelji, navodno pod pritiskom gradonačelnika Nina Emila Ćurka (HDZ), glasali za njegovog protukandidata.

Podrška Vukoviću počelo se naglo topiti u travnju 2018. godine kada u ŠO, na prijedlog Grada Nina, ulaze tri nova člana: Peša, zaposlenik gradske uprave, Čvrljević, predsjednica mladeži HDZ-a u Ninu, i Berislava Jureško, ali kako nije imala adekvatnu stručnu spremu, ubrzo je zamjenjuje njena sestra, Danijela Jureško. Njima se pridružuje otprije izabrana predstavnica Vijeća roditelja Linda Maraš, također zaposlenica gradske uprave.

“I to je početak “rata” u ŠO. Predstavnica Vijeća roditelja otvoreno se stavila na stranu vanjskih članova jer je i sama zaposlenica Grada Nina. Sve o čemu se trebalo raspravljati na sjednicama, njih četvero bi dogovorili već prije, na sjednicama su samo provodili ono što su prethodno odlučili jer ionako imaju većinu” opisala je Vesna Pešušić, bivša predsjednica ŠO, u pismu upućenom Prosvjetnoj inspekciji u Splitu, nakon što je smijenjena 9. travnja ove godine, a na njeno mjesto imenovana Linda Maraš.

Paralelno sa smjenom Pešušić kreću i akcije usmjerene prema smjeni ravnatelja Vukovića, a kulminacija se događa nekoliko dana prije zadnje sjednice, kada četvero nezadovoljnih članova ŠO traži pisano očitovanje ravnatelja na “niz nepravilnosti” počinjenih u zadnjih godinu dana rada zbog čega su oni stekli “opravdane sumnje da svojim radom postupa protivno općim aktima Škole te odlukama Školskog odbora”. Kao neke od primjera “nezakonitog rada” naveli su zapošljavanje djelatnika bez suglasnosti ŠO, dostavljanje Financijskog plana osnivaču bez prethodne suglasnosti ŠO, pokušaj smjene članova ŠO, naređivanje predsjednici ŠO da pojedine članove ne zove na sjednice ŠO, nesuradnja s osnivačem te tijelima državne uprave i drugim ustanovama.

Povrh toga, zamjeraju mu da nije ništa poduzeo da školsku dvoranu, uništenu i neuvjetnu za održavanje redovite nastave, popravi, čime nije spriječio nastanak materijalne štete, ugrozivši sigurnost učenika, nastavnika i drugih korisnika. Nadalje, odgovoran je za loše stanje sanitarnih čvorova škole, koje su bez osnovnih sredstava za održavanje osobne higijene (wc papir, sapun i sl.), te za zapušten i obrastao školski okoliš.

Ravnatelj Vuković je autorima pisma poslao pisani odgovor, podijeljen u 11 točaka, u kojima glatko odbija sve prigovore na svoj rad i smatra ih običnim objedama bez dokaza i argumenata. Ističe da su problemi sa školskom dvoranom nastupili praktički odmah nakon useljenja (2008.) te ih izvođač nikad nije sanirao. Škola za to nema novaca, a osnivač koji je o svemu tome upoznat, obećao mu je da će to popraviti “prvom prilikom kad bude sredstava”. Podsjeća da su nedostaci u sanitarnim čvorovima otklonjeni, što je konstatirala i sanitarna inspekcija, te se pita tko će platiti kazne koju će škola dobiti zbog ne donošenja Pravilnika o zapošljavanju kojeg ŠO nije dva puta želio donijeti. “Na vaše objede koje navodite bez ikakvih vjerodostojnih dokaza i dopisa kojeg smatrate službenim pokrenut ću pravnu proceduru” obavještava ih na kraju.

Bivša predsjednica ŠO Pešušić u svom pismu inspekciji još naglašava da je školska dvorana do prošle godine bila u vlasništvu Grada Nina i nikad nije dobila uporabnu dozvolu, a ravnatelj je zabranio njenu uporabu jer je opasna za izvođenje nastave.

Ravnatelj Vuković nije htio davati izjave za novine sve dok se ne održi nastavak započete sjednice, iako nam je rekao da je angažirao odvjetnika koji će se baviti sudskim tužbama zbog pretrpljenih uvreda na svoj račun od strane nekih članova ŠO. Tim će se tužbama pridružiti i Željana Popić, nastavnica u područnoj školi u Vrsima i predstavnica sindikata učitelja, u cilju zaštite kolega koji se smatraju oklevetanima, jer su ih pojedini članovi ŠO pred svima nazvali lijenčinama i neradnicima, a ravnatelja optužili da prima mito.

Zato smo se uputili u Nin kod predsjednice ŠO Linde Maraš, koja već 25 godina radi u gradskoj upravi kao savjetnica za službeničke odnose i kadrovske poslove. Odmah na početku razgovora naglašava da nema nikakve veze s politikom i da ne izvršava ničije zadatke, za što su je na prekinutoj sjednici optužili pobornici ravnatelja Vukovića.

– Nikakva politika me nije na ovo natjerala, već želja da pomognem školi jer sam i sam majka dvoje djece, od kojih je jedno s posebnim potrebama – otvorena je Magaš. Pitamo je li točno da je sjednica prekinuta u trenutku kad je shvatila da glasački listići za članove ŠO nisu bili ovjereni pečatom, odnosno da nisu bili pravovaljani. Dva takva listića članovi odbora Matija Šalov i Vesna Pešušić su pred svima rasparali, a Neven Vučković svoj nije htio ni uzeti.

– O vjerodostojnosti listića trebao je raspravljati ŠO, ali nije stigao zbog upada nastavnika i drugih zaposlenika škole na sjednicu. Neki članovi ŠO su im otvorili vrata i oni su ušli. Nastala je takva halabuka, da se sjednica nije mogla održati i ja sam je prekinula. Uglavnom, nismo uspjeli donijeti odluku oko ravnateljeve smjene – kaže Maraš koja će, prema naputku Ministarstva obrazovanja, uskoro sazvati nastavak sjednice.

Dodala je da imaju kandidata za vršitelja dužnosti ravnatelja, i da dolazi iz redova škole, ali nam nije htjela otkriti o kome se radi. Smatra da je ravnatelj Vuković počinio niz nezakonitosti u svom radu, iako niti jedan inspekcijski nadzor, kojem je više puta bio prijavljen, to nije pokazao. Najviše mu zamjera što inzistira na zapošljavanju iste osobe u područnim školama u Vrsima i Ninskim Stanovima, iako za to nije dobio suglasnost ŠO. Na natječaju u Ninskim Stanovima bilo je 27 kandidata, a u Vrsima 19, ali je on uvijek dao prednost istoj osobi, kaže Magaš priznajući da se radi o nastavnici koja je godinama u tim školama radila na zamjenama.

Dodatno mu zamjera, kao i roditelji djece područne škole u Zatonu, što im je u ovoj školskoj godini izmijenio šest učiteljica razredne nastave. Ravnatelj joj je na to ponudio pismeno objašnjenje: nakon što je stalna nastavnica nažalost preminula, a njena zamjena ubrzo otišla na porodiljni, uskočila je jedna kolegica na svega tri dana. Potom su se na istom radnom mjestu, svaka dva mjeseca, jedna za drugom mijenjale tri nastavnice. Zapošljavanje na rok od 60 dana zakon mu dozvoljava, a kako njegov prijedlog o zapošljavanju stalnog nastavnika nije dva puta uvršten na dnevni red sjednice ŠO, ništa drugo nije ni mogao poduzeti…

Ovo vrćenje u krug međusobnih optužbi svoj će epilog vjerojatno dobiti u nastavku prekinute sjednice, ali teško da će na tome stati i priča o smjeni ravnatelja OŠ Petra Zoranića u Ninu.

Gradonačelnik Ćurko: U 14 godina ravnatelj je samo jednom bio kod mene, i to na naš poziv!

– Ne znam o kakvom rivalitetu govorite. Ja sam ovdje 14, a gospodin Vuković 25 godina. U tom razdoblju kod mene je bio samo jedan put, i to na naš poziv. Mislim da to sve govori kakav je ravnatelj, komentira Emil Ćurko, gradonačelnik Nina i prvi čovjek tamošnjeg HDZ-a, čije se ime i utjecaj provlači u cijelom tekstu i podtekstu smjene ravnatelja, kao čovjeka koji “vuče sve konce”.
– Da je bilo po mome, ja bih ga mijenjao nakon dvije godine. Ali ja ga nikad nisam ni smjenjivao, niti to tražio, niti ga sada smjenjujem. Koliko sam čuo, on je sada inscenirao prekid sjednice ŠO, a za to je iskoristio neke svoje kolege koji su upali na sjednicu. Sumnjam da su svi tamo došli dragovoljno. Okupio je oko sebe istomišljenike i pokušava zaustaviti volju ŠO. Mislim da je sve to scenarij, nemam pojma što oni insinuiraju o mom utjecaju – odgovara Ćurko i dodaje da, u vezi problemom školske dvorane, ravnatelj Vuković jedan jedini dopis nije uputio ni prema Gradu Ninu ni prema Zadarskoj županiji kao osnivaču.
– Sad se sve baca na politiku, a nitko ne želi prihvatiti realnost da je 90 posto roditelja nezadovoljno radom ravnatelja, aktivnostima škole i njenim izgledom. Sada je to nezadovoljstvo došlo do ŠO, a ravnatelj se štiti okupljajući oko sebe istomišljenike. Pitajte roditelje, neka vam oni kažu svoja iskustva i mišljnje o radu ravnatelja i škole. Problem je što u ovakvim situacijama nitko ne želi javno izreći svoje mišljenje, ni roditelji ni nastavnici, jer se ljudi boje, i meni je to jasno. A ja sam kao Ninjanin i kao gradonačelnik, od prvog dana htio da škola normalno funkcionira – kaže Ćurko.

Htjeli izmijeniti Pravilnik o zapošljavanju

“Ti ‘vanjski’ članovi od prve sjednice na kojoj su sudjelovali nakon imenovanja ne izvršavaju zadaću za koju su imenovani, a to je da sudjeluju u upravljanju školom, surađuju, predlažu, dogovaraju ili raspravljaju o problemima i kako ih riješiti. Oni se postavljaju kao inspektori i tu nema govora o nekim boljim, budućim rješenjima za dobrobit škole, djece i djelatnika. Pisali smo dopise Zadarskoj županiji, i ja kao predsjednica i ravnatelj, i tražili da poduzmu nešto, promjene članove s kojima se ne može uspostaviti normalni dijalog. Nisu baš pokazali dobru volju” piše Vesna Pešušić prosvjetnoj inspekciji i dodaje da su novi članovi ŠO htjeli izmjeniti Pravilnik o zapošljavanju predlažući članovima povjerenstva bodove za napredovanje te, među ostalim, da u radu povjerenstva sudjeluje roditelj umjesto ravnatelja!

(Tportal) piše: Boris Jokić

U svakoj velikoj mafijaškoj organizaciji, bez obzira na obim krađe i zločina, netko sigurno pita ‘jesmo li ove godine platili porez za onu cvjećarnicu?’ ili ‘šefe, jeste li platili onu kaznu za prebrzu vožnju?’. Propast velikih sustava moguće je prepoznati znatno prije nego što se nađemo među ruševinama. Najava propasti obično se nalazi u naoko nevažnim detaljima. Ovog ljeta, dok se mahnito zbrajaju dolasci i odlasci turista i govori se o propasti sezone, malo tko je primijetio da propada za Hrvatsku nešto mnogo važnije.

U nekoliko mjeseci proces državne mature gotovo se urušio, a pred urušavanjem se nalazi i sustav visokog obrazovanja. Nisu za to krivi ni mafijaši, ni mediji, ni neobjektivni srednjoškolski nastavnici, pa ni lijeni učenici. Pothvat je to koji su zajedničkim naporima izveli oni koji su trebali biti zaštitnici znanja i obrazovanja u ovoj zemlji – hrvatska visokoškolska zajednica i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Baš kao i kod neplaćenog poreza ili kazne za parkiranje, najava propasti nalazi se u sitno pisanim slovima nekih dokumenata ili odluka.

‘Mali ti se može upisati na redovni faks bez plaćanja i premda je pao maturu’, rekao sam prijatelju nakon što je panično zvao kad mu sin koji je išao u srednju strukovnu školu nije položio ispit iz matematike na državnoj maturi. ‘Ne zezaj… To mi je važno’, odgovorio je iznenađeno.

Veleučilište u Karlovcu jedna je od javno financiranih visokoškolskih ustanova u Hrvatskoj. Ono je u svom natječaju za upis redovnih studenata u akademskoj godini 2019./20. javno i jasno napisalo da se na studijske programe mogu upisati sve osobe sa završenim četverogodišnjim srednjoškolskim obrazovanjem, i to ili temeljem položene državne mature ili temeljem razredbenog postupka. Taj se razredbeni postupak u ovom slučaju, doduše, sastoji od zbrajanja ocjena tijekom srednje škole. Kako bi se uklonile sve nedoumice da bi tu moglo biti dodatnih zahtjeva za kandidate, još se napominje: ‘Nema posebnog prijemnog ispita.’ Prednost pri upisu imaju oni koji polože državnu maturu, ali nakon njih se upisuju i oni koji je nisu polagali ili položili. Drugim riječima, na javno subvencionirano studijsko mjesto na javno financiranom visokom učilištu bez problema se možete upisati čak i ako niste nikada pristupili ispitima državne mature.

‘Na zagrebačko se Sveučilište možeš upisati i iz trogodišnje škole!’ rekao sam rođakinji koja radi na istom sveučilištu. ‘To nije moguće’, odgovorila je u nevjerici.

Javna je tajna to da su u Hrvatskoj, unatoč zakonskom određenju koje to onemogućuje, neke visokoškolske ustanove upisivale određeni dio učenika trogodišnjih srednjoškolskih programa. Tajna je to koju je sve donedavno bilo gotovo nemoguće dokazati. Zavjet šutnje snažna je stvar u velikim organizacijama. Snažna dok ne dogori pod prstima.

‘Čekaj, Sveučilište u Zagrebu, jesi siguran?’ nastavila je s nevjericom kolegica. Metalurški fakultet Sveučilišta u Zagrebu, baš kao i metalurgija u Hrvatskoj, vidjeli su i bolje dane od ovih današnjih. Sporom propašću metalurške industrije, i interes za studijske programe u polju metalurgije značajno je opao. Usprkos padu industrije i interesa, fakultet na kojem nesumnjivo postoje kvalitetni profesori i znanstvenici je opstao. Međutim, treba nekako doći do studenata, a njih je svake godine sve manje. Na službenim stranicama fakulteta, između ostalih programa, u ovoj je akademskoj godini objavljen natječaj za upis na ‘sveučilišni stručni izvanredni studij Ljevarstvo’.

Već u samom nazivu studijskog programa sve, osim ljevarstva, izrazito je problematično. Što točno znači sveučilišni stručni studij, malo tko u Hrvatskoj zna, a vjerujem da bi to i rektoru Damiru Borasu bilo teško objasniti. Stručne bi studije prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, osim u iznimnim slučajevima, trebala izvoditi veleučilišta i visoke škole. Takvih je iznimnih slučajeva u Hrvatskoj iznimno mnogo, pa hrvatska sveučilišta izvode čak oko 80 stručnih studijskih programa. Izvođenjem ovih studijskih programa, ne samo u metalurgiji, nego i u ekonomiji, pravu, biomedicini i zdravstvu te brojnim drugim znanstvenim područjima, sveučilišta ne ispunjavaju svoju temeljnu, zakonom određenu zadaću. Još je problematičnije to što organizacijom i izvođenjem takvih studijskih programa predstavljaju u potpunosti nelojalnu konkurenciju drugim javno financiranim te naročito privatnim visokim učilištima.

Problem se nalazi i u ovom ‘izvanredni’. Brojna istraživanja pokazuju da se većina studenata upisuje na izvanredne studije izravno nakon srednje škole. Nisu to studenti koji rade. Štoviše, većina njih nikada nije ni imala dodir sa svijetom rada. Problematično je i to što u potpunosti javno financirane akademske ustanove organizacijom ovakvih studija stječu dodatna financijska sredstva od samih studenata. Sve to već godinama je dio tog sustava, ali sam natječaj Metalurškog fakulteta krije još važniji znak dokidanja svih kriterija u hrvatskom visokoškolskom obrazovanju. U tom natječaju piše: ‘Pravo prijave, a kasnije i upisa na preddiplomski sveučilišni stručni izvanredni studij Ljevarstvo, imaju kandidati koji su završili trogodišnje ili četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje…’ te se još masno otisnuto dodaje: *Položena državna matura nije uvjet za upis. Trogodišnja škola i diploma Sveučilišta u Zagrebu. Čudan par.

‘Znaš da je Ministarstvo donijelo odluku da od školske godine 2019./20. možeš položiti ispit iz hrvatskog na državnoj maturi i ako predaš prazan list papira na esejskom dijelu ispita’, rekao sam kolegici koja je prije 13 godina bila jedna od onih koji su postavljali sustav državne mature. ‘Zezaš se…! Toliko ni oni nisu ludi’, odgovorila je iznenađeno.

Kad se digla moralna panika oko rezultata državne mature koji su ukazivali na slabe rezultate hrvatskih učenika, mi koji znanstveno pratimo taj sustav znali smo da se radi o lažnoj moralnoj panici. Ministarstvo znanosti i obrazovanja već godinama pri određivanju pragova prolaznosti, unatoč jedinstvenom stavu struke, ne dopušta postroženje kriterija za prolazak na ispitima državne mature. ‘Kolega, ako ih padne previše, imat ćemo politički, akademski i socijalni problem’, riječi su različitih ministara obrazovanja iz različitih političkih opcija u posljednjih desetak godina. Politički, jer će ispasti da kao opcija ne rade dovoljno u obrazovanju. Akademski, jer visokoškolska zajednica neće imati dovoljno kandidata da ispuni svoje svake godine sve veće upisne kvote. Socijalni, jer je za državu bolje da netko studira, pa makar i neuspješno, nego da se prijavi kao nezaposlen. Kriteriji i kvaliteta sustava obično nisu briga političara, a ni znatnog dijela onih koji upravljaju visokoškolskom zajednicom. Odluka ministrice Blaženke Divjak da se kriteriji na dijelu ispita iz hrvatskog jezika u potpunosti uklone najočitiji je primjer toga da je u Hrvatskoj sama vlast odlučila odustati od uvođenja kriterija u sustav obrazovanja.

Deset godina nakon pokušaja uspostave meritokratskih kriterija pri prijelazu iz srednjeg u visoko obrazovanje ovog ljeta u Hrvatskoj gotovo je nepovratno urušen sustav državne mature. Pred potpunim urušavanjem se nalazi i sustav visokog obrazovanja. Kad krene međusobno optuživanje tko je kriv za to i kada vlastodršci upere prst u vas, imajte na umu sljedeće. Za to nisu krivi roditelji s previsokim očekivanjima, nastavnici s labavim kriterijima ocjenjivanja, učenici s nerazvijenim navikama učenja, mediji sa senzacionalističkim porivima ili privatni sektor s agresivnim marketinškim aktivnostima. Isključivi su krivci vlast i visokoškolska zajednica. Visokoškolska zajednica povećala je upisne kvote do razine da svi imaju očekivanje da će im djeca studirati. Vlast je dala za pravo učenicima predati prazan papir na ispitu državne mature. Vlast je ozakonila to da je predaja praznog papira dovoljno dobra da upišu visokoškolsko obrazovanje. Za one kojima je teško predati i prazan papir vlast je dala i pravo i novac da javna visoka učilišta upisuju na subvencionirana javna mjesta učenike koji nisu polagali ni položili ispite državne mature. Vlast je dala pravo sveučilištima da izvode ‘sveučilišne stručne izvanredne studijske programe’. Visokoškolska je zajednica omogućila učenicima trogodišnjih strukovnih škola da se upišu na najprestižnije hrvatsko sveučilište.

Kada se za godinu ili dvije počnu pisati epitafi projektu državne mature i visokoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj, baš kao i kod propasti nekih drugih organizacija, netko će se prisjetiti da se razlozi te propasti nalaze u ‘neplaćenom porezu’ ili ‘kazni za prebrzu vožnju’ – odluci ministrice Divjak i natječajima poput onog Metalurškog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Veleučilišta u Karlovcu.

Dragi učitelju,

znaš ono kad si klincima dao list papira da napišu što sve već znaju o temi koju si taj dan obrađivao? E, to ti je bila ulazna kartica. A znaš ono kad si na kraju tog istog sata tražio od njih da navedu tri nove stvari koje su naučili? E, to ti je bila izlazna kartica. A znaš ono kad si u e-dnevnik upisao da učenik ispravno koristi novi vokabular u novom kontekstu ili da čita intonacijski točno? E, to ti je bilo učiteljsko promatranje. E, a to sve skupa i još ponešto ti je formativno vrednovanje.

A znaš ono kad si tražio da klinci jedni drugima ocijene prezentaciju? E, to ti je bilo vršnjačko vrednovanje. Ili kad su u paru tražili odgovor? E, to ti je bilo kolaborativno učenje.

Znaš ono kad si išao s klincima van po božjem zvizdanu da napravite Eratostenov eksperiment? E, to ti je bilo istraživačko učenje. Ili ono kad ste sadili drveće po školskom dvorištu i skupljali plastične čepove? Ili kad ste napravili vlastite sapune i ambalažu i marketing? E, to su ti bile međupredmetne teme. A znaš ono kad si nekoliko godina provodio strategije poticanja čitanja? E, to ti se zove projekt. Ili kad ste glumili primjere segregacije na sro-u? E, to ti je bilo razvijanje kritičkog mišljenja. A znaš ono kad ste radili SWOT analizu učeničkih ambicija? E to ti je bilo razvijanje samoregulacije učenja. A znaš ono kad ti je klinac donio lunar lander od zglobnih slamki i marshmallowa, i čaše za jogurt? E, to ti se zove kreativnost. Ili kad je prezentirao svoj model i njegove funkcije? E to ti je učenje na temelju istraživanja, ali možda će ti bit poznatije kao inquiry- based- learning. A znaš ono kad su ti se klinci spojili na hotspot da riješe Kahoot ili da odgovore na pitanja u Google Classroomu? E, to ti se zove razvijanje digitalne pismenosti?

A znaš ono kad su ti rekli da je Škola za život nešto novo, dosad neviđeno?

E, to ti se zove… ma dovrši sam

Škola za život… koji, čiji, kakav?

Diplomirala sam filozofiju, komparativnu književnost i knjižničarstvo. Imam 59 godina i dugogodišnji staž u prosvjeti. Za to sam vrijeme prošla brojne reforme, upoznala puno češće jad nego pamet prosvjetnih vlasti u njezinoj cijeloj hijerarhiji: od ravnatelja, županijske vlasti, Ministarstva, Agencije, prosvjetnih savjetnika i inspektora. A i dalje, a i dublje. 

Sada, pri kraju radnog vijeka, debelo u drugoj polovici života, zadesio me još jedan reformski proces i, kao i obično, novi metajezik koji ga prati. 

I tako prvi dan Škole za život ujutro slušam radioemisiju u kojoj nas nasrtljiva braniteljica novog reformskog koncepta bezočno zatrpava brojkama o broju tableta u školama, o kvadratnim metrima preuređenih učionica, o broju nastavnika uključenih u reformu, o tisućama stručnih usavršavanja na temelju kojih će se dijeliti napredovanja, o broju onih kojima će na temelju tih potvrda biti uvećane plaće, o broju afirmativnih stavova dobivenih kroz naručene ankete o onome što tako pretenciozno zovu Škola za život…

Još jednom, ne znam koji put, uznemireno svjedočim kako je ovom reformom odlučno i beskompromisno izvršena kvantifikacija i tehnologizacija nastavnog procesa; kako je društveno-humanistički diskurs iz njega istjeran sa zastrašujućom snagom instrumentalnoga uma i svakim iritantnim ministričinim smijehom.

Ta ista tendencija sustavno i perfidno zadesila je i nastavničko zvanje. Učitelji su postali zatočenici tuđih (i svojih) napredovanja, pokorni sjedači na brojnim već viđenim i nepotrebnim radionicama i sakupljači virtualnih značaka kao zaloga vlastite bolje budućnosti. Perfidno im je, u zamjenu za napredovanje i nešto više kuna na tekućem računu, podmetnuta promjena paradigme njihova zvanja. Stručno usavršavanje nisu više knjige, čitanje, promišljanje, pisanje, razgovor i pedagoška briga. Pred agresivnom tehničkom inteligencijom i njezinim zahtjevima ustuknuli su osnovni postulati našega zanimanja: empatija, briga, različitost, osobnost, individualizam, neposrednost, identifikacija s dobrim i pravičnim, humanizam… U ovakvoj bešćutnoj tehnološkoj kolonizaciji školstva za te kvalitete nijedan nastavnik neće biti nagrađen.

Stoga je jučerašnja slika autističnog dječaka ostavljenog pred vratima škole, prava slika hrvatske Škole za život. U njoj će dobri nastavnici ostati potplaćeni i izopćeni, sablasno usamljeni jednako kao i ovaj dječak, kao i sva djeca koja žude za našom pažnjom, brigom i pomoći.

A da ministrica možda bolje razumije: ostat će usamljeni poput primarnih brojeva.

—

uz dozvolu preneseno s Facebook profila Draženke Polović

(Index) JOŠ u travnju ove godine u Osnovnoj školi dr. Franje Tuđmana u Kninu učenik prvog razreda, od ranije poznat po nasilnom ponašanju, nanio je teške ozljede školskom kolegi.

Svom ga je snagom udario, a napadnutom je dječaku puknuo mišić na nozi i noga mu je spašena samo zahvaljujući ažurnosti liječnika. No priča ima jednako ružan, ako ne i ružniji nastavak. Naime, kako stoji u nalazu inspekcije, uopće nije o događaju izvijestila nadležna tijela. A da sve bude još gore, kako priča majka ozlijeđenog dječaka, dječaku koji ga je teško ozlijedio su samo rekli da bude dobar i kupili mu čokoladicu, piše kninski portal Feral News.

Ravnateljica Osnovne škole dr. Franje Tuđmana, Marija Mijač, kao i stručna služba škole, unatoč brojnim prijavama nisu poduzeli sve mjere kako bi zaštitili učenika prvog razreda od nasilja u školi. Sve je kulminiralo kada je učeniku puknuo mišić zbog udarca drugog dječaka iz razreda. Ozljeda se zakomplicirala, dječak je morao na operaciju, ali škola i dalje nije reagirala.

No, krenimo redom.

Prvašić je zbog udarca koji je dobio od školskog kolege umalo ostao bez noge

U srijedu, 3. travnja 2019. godine, za vrijeme školskog izleta, učenik se zaletio i udario drugog prvašića u mišić natkoljenice. Noga je počela oticati, puknuo je mišić te se stvarao unutarnji hematom te je došlo do mišićnog okoštavanja.

Stvar se krajnje zakomplicirala kada je učenik morao na tešku operaciju koja je izvedena u splitskoj bolnici, a majka ozlijeđenog prvašića kaže da je noga njezinu sinu spašena samo prisebnošću doktora Pogorelića.

Mišićno okoštavanje nastaje kao posljedica ozljede nakon koje dolazi do stvaranja “kosti” na mjestu gdje bi trebalo biti mišićno tkivo.

Nastaje uslijed jakih udaraca kada dolazi do oštećenja dubokih mišićnih slojeva, kod češćih udaraca na istome mjestu ili nakon ozljeda gdje je došlo do stvaranja velikog hematoma.

U mišićima se talože kalcijeve soli koje postaju tvrde poput kosti. Nakon odstranjivanja takvog osificirajućega mišićnog tkiva potrebno je provesti rehabilitaciju, ovisno o težini oštećenja mišića.

Upravo je kroz sve to prošao napadnuti dječak. Iz mišića mu je izvađena velika količina materije tvrde poput kosti, a onda ga je čekala rehabilitacija.

Fotografija nakon operativnog zahvata koji je obavljen u splitskoj bolnici pokazuje koliko je toga dječaku moralo biti odstranjeno iz noge.

Od prvog dana uočeno agresivno ponašanje

„Odmah su počeli problemi, tuče sve u razredu, od prvog dana je uočeno njegovo neprihvatljivo ponašanje. Stručna služba uopće nije reagirala niti kada mi je djetetu razbijen nos, niti kada je dobio šaku u glavu i nogom u stomak. Roditelji su pisali anketu s učiteljicom, gdje smo naveli što se događa. Ali ništa, reakcija je izostala“, komentirala je majka ozlijeđenog djeteta za Feral News.

Sin joj, dodaje, već tri mjeseca ne ide u školu, a nitko ništa ne poduzima.

“Moje dijete od incidenta ne ide u školu, tri mjeseca, a za to vrijeme nitko nije poduzeo ništa, a dijete koje je prouzročilo ozljede nije dobilo nikakve sankcije. Kako da ga šaljem nazad u razred s istim učenikom i da znam da se neće ponoviti ista stvar? Psihologica mi je rekla da ne bi trebali ići u isti razred jer mu to stvara traume”, kaže majka ozlijeđenog dječaka.

Majka: Učiteljica mi je rekla da ne može garantirati za našu djecu

Odlučna je u tome da sina ne pusti u školu s istim dječakom koji ga je teško ozlijedio, a za to, uvjerena je, ima dobar razlog.

“Ja ga ne mogu pustiti u školu, da ga ovaj ne ubije. Tri dana prije kraja škole prebio je dijete sa psihičkim poteškoćama. To se konstantno događa. Učiteljica nam je rekla da ne može garantirati za našu djecu (u školu joj ide i drugi sin op.a.), kaže da nikad nije imala sličan slučaj”, govori majka.

Ogorčena je na ravnateljicu škole.

“Ravnateljica mi je lagala da je sve napravila, da je obavijestila socijalnu službu i policiju te me uvjeravala da pravilnik ne postoji. Na kraju sam ja obavijestila policiju, pučku pravobraniteljicu i Ministarstvo. Poslala sam im mail noć uoči operacije 31. 5. i onda su poslali inspekciju u školu. On je od 3. 4. kod kuće, otkad je dobio udarac. Doktor mi je rekao: ‘Pustite školu, borite se za djetetovu nogu'”, kazala je majka.

Ravnateljica tvrdi da je sve napravila i da je spremna snositi odgovornost

Feral News je razgovarao i s ravnateljicom, Marijom Mijač. Ona tvrdi da je škola postupila ispravno te da je dobila i izvješće inspekcije koje to potvrđuje.

„Ako se pokažu propusti, spremna sam snositi odgovornosti, ako treba, i podnijeti ostavku“, komentirala je ravnateljica. “Postupak je u tijeku. Roditelji odrađuju što će odraditi, škola odrađuje. Molim vas da zaštitimo tu djecu”, dodala je.

Iako ravnateljica tvrdi da posjeduje izvješće inspekcije koje potvrđuje da je sve napravila kako treba, Feral News je u posjedu izvješća o provedenom inspekcijskom nadzoru koje govori upravo suprotno.

Škola više od tri mjeseca nije izvijestila nadležna tijela o utvrđenom nasilju

Ozljeda je nastala u travnju, a škola sve do inspekcijskog nadzora nije izvijestila sva nadležna tijela o slučaju „utvrđenog nasilja“. Kako je inspekcijski nadzor obavljen u srpnju, jasno je kako škola najmanje tri mjeseca nije obavijestila nadležna tijela iako je to bila dužna napraviti. Tek nakon naređenja inspekcije, škola je obavila svoju zakonsku dužnost.

„Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da Škola nije poduzela sve radnje, odnosno da nije izvijestila sva nadležna tijela u slučaju utvrđenog nasilja, pa je stoga Školi rješenjem naređeno otklanjanje navedenih nepravilnosti“, stoji u izvješću o provedenom inspekcijskom nadzoru.

Shodno razgovoru sa svim stranama jasno je kako je samo razrednica napravila sve u svojim mogućnostima te obavijestila sve u školi o utvrđenom nasilju.

Ravnateljica po školi uvjeravala da su sve nadležne institucije obaviještene?

Majka je, kako je objasnila, u lipnju otišla u školu obavijestiti ravnateljicu o nastalom događaju i nastalim komplikacijama, iako je isto napravila i putem poziva te je u nekoliko navrata išla i kod razrednice koja je obavijestila stručnu službu.

Ravnateljica je još u lipnju izjavila kako je poduzela sve mjere i obavijestila sve službe, isto tako je, kako doznaje Feral News, ravnateljica mjesecima uvjeravala zaposlenike škole kako su nadležne službe obaviještene o nastalom događaju, što je u suprotnosti s izvještajem inspekcije.

Navode iz dokumenta potvrđuju i u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.

Ministarstvo: Škola nije prijavila slučaj nasilja svim nadležnim tijelima

“Ministarstvo znanosti i obrazovanja potvrdilo je da su zaprimili podnesak majke te, kako navode, istog dana je pokrenut inspekcijski nadzor.

Nadzorom je utvrđeno da je učeniku prvog razreda škole izrečena pedagoška mjera zbog neprimjerenih oblika ponašanja prema drugim učenicima te da je isti učenik kontinuirano u tretmanu stručne službe škole i Centra za socijalnu skrb. Međutim, nadzorom je utvrđeno da je škola propustila prijaviti svim nadležnim tijelima utvrđeni slučaj nasilja nad drugim učenikom, pa je stoga školi naređeno da otkloni utvrđene propuste u radu.

Ministarstvo ne tolerira i oštro osuđuje sve oblike nasilja, što potvrđuje i brza intervencija prosvjetne inspekcije u konkretnom slučaju, ali uz napomenu da je u ovom i u svim drugim slučajevima potrebno pružiti adekvatnu pomoć i žrtvi i počinitelju nasilja”, navodi Ministarstvo.

Otac dječaka koji je ozlijedio prvašića: Stručna služba mu da čokoladicu i kažu da bude dobar

Ali, ni tu nije kraj propustima škole. Kako je otac učenika koji je teško ozlijedio drugog prvašića ranije rekao za Provjereno, stručna služba njegovom sinu samo kaže „budi dobar“, daju mu čokoladicu i pošalju nazad u razred. Sam je rekao kako mu se čini da službe u školi ne rade svoj posao.

Kako je doznao Feral News, isti učenik je prema navodima roditelja i djelatnika škole gotovo svakodnevno udarao drugu djecu zbog čega mu je još u siječnju izrečena pedagoška mjera opomene.

(24sata) Prvašić je napao školskog kolegu. Teško ga je ozlijedio te mu je puknuo mišić. Majka pretučenog djeteta tvrdi da ju je otac prvašića vrijeđao. Škola i dalje ništa ne poduzima…

Stravična priča iz kninske osnovne škole obišla je Hrvatsku. Učenik prvog razreda svojeg je školskog kolegu u travnju ove godine udario takvom silinom u nogu da će nesretni dječak osjećati posljedice cijeli život.

Puknuo mu je mišić, nakon čega je došlo do okoštavanja, pa je dječak nakon dvije punkcije i operiran. Učiteljica tog razreda, nakon čestih pritužbi roditelja, još je u listopadu prošle godine provela među roditeljima i djecom anketu koja je pokazala što se događa u učionici. Kad je vidjela rezultate, učiteljica je obavijestila ravnateljicu škole te nasilnog dječaka nakon njegovih napada na druge učenike počela slati u školsku stručnu službu. Sve ovo, ali i puno više ispričala nam je majka nesretnog dječaka koji je zadobio ozljede za cijeli život:

– Mojem je sinu razbio arkadu, pa nos, pa usta, pa ga je udarao nogom u stomak… Slične stvari radio je i drugima, i to svakodnevno. Nakon što smo mi roditelji reagirali, učiteljica je uradila sve što je mogla. Stručne službe nisu napravile ništa. Nakon što bi dječak nekoga udario, oni bi mu dali bombon i vratili ga natrag u razred, dok ravnateljica nije napravila apsolutno ništa.

Majka je ogorčena na nju:

– Propustila je napraviti sve što je trebala, a što je propisano procedurom. Trebala je obavijestiti roditelje, u suradnji sa stručnim službama narediti procjenu djeteta, obavijestiti Centar za socijalnu skrb… Od početka je sve znala i sve zataškavala, a kad sam je nazvala da moj sin ide na operaciju, rekla mi je: ‘To me ne zanima, to nije moj problem’ – ispričala nam je majka napadnutog dječaka.

Ona je više puta razgovarala i s roditeljima dječaka koji je ozlijedio njezina sina:

– Zamislite, na roditeljskom sastanku pred drugim roditeljima i učiteljicom njegov otac mi je rekao: ‘Odgojila si pi**icu, a ja sam odgojio muškarca’. A učiteljici je rekao da slobodno užetom veže njegova sina za stolicu kad radi probleme, da će on to potpisati.

Pokušali smo to provjeriti u razgovoru s ocem dječaka, ali on nije želio pričati za medije.

Slično je bilo i s ravnateljicom koja je kratko rekla da ne želi davati izjave te je poklopila slušalicu. Ni djelatnice školske stručne službe također nisu željele reći ni riječi o slučaju.

Zato je kninski gradonačelnik Marko Jelić rekao što misli:

– Upoznat sam sa slučajem. Smatram da sustav ne funkcionira kako treba, da je rigidan i da neki njegovi činioci smatraju kako će se problemi riješiti sami od sebe, što se događa vrlo rijetko. Bez obzira na sve, vršnjačko nasilje je nedopustivo i Grad Knin će sa svoje strane na svaki način, a ako treba i financijski, pomoći da se ovaj problem riješi – rekao nam je Jelić. Majka ozlijeđenog dječaka poželjela je da joj sin napokon bez straha krene u školu te da se pomogne drugom djetetu jer, kako kaže, ono nije krivo za svoje ponašanje.

(Slobodna Dalmacija) Nova školska godina započela je i u imotskoj gimnaziji “Dr. Mate Ujević”, no tamo su još uvijek aktualni događaji od prošle. I dok jedni učenici listaju nove udžbenike, neki drugi, skupa s roditeljima, s nestrpljenjem pred vratima gimnazije očekuju dolazak inspekcijske službe Agencije za odgoj i obrazovanje.

Stvar je ozbiljna. Jako ozbiljna. Inspekcija stiže kako bi ispitala navode iz žalbe na ocjene iz matematike, i to za sedam učenika prvih i drugih razreda te škole.

No, idemo redom. Na mail redakcije Slobodne Dalmacije stigla je pritužba jednog roditelja na postupanje nastavnika matematike Ante Trutina. Mail je opširan, identitet njegova autora poznat je redakciji, a ovdje ćemo za početak citirati neke njegove dijelove.

“Poštovani, zanima me postoji li u Hrvatskoj ili u svijetu škola u kojoj je samo iz jednog razreda kod samo jednog profesora sedam učenika oboreno na godinu?!”, počinje pismo roditelj djeteta koje pohađa imotsku gimnaziju, pa nastavlja da se baš to događa u školi koja nosi naziv Mate Ujevića, i to “po tko zna koji put”.

“Sedam učenika Jezične gimnazije profesor Ante Trutin oborio je na godinu nakon popravnog iz matematike. Koliko je maturanta oborio ne znamo točno, no i to je sigurno nemala brojka. Pomozite nam i službeno zatražite podatke ravnatelja Gimnazije iz Imotskog Borisa Karina”, navodi roditelj, u množini, otkrivajući da on zapravo piše u ime roditelja svih sedmero učenika koji se spominju u mailu.

U nastavku ogorčeni roditelj postavlja i niz pitanja usmjerenih na prof. matematike Antu Trutina. Pita ga tako koliko je učenika ove godine palo na popravnom iz matematike, odnosno koliko je njegovih učenika ove godine palo godinu zbog jedinice iz matematike, te koliko je učenika dosad u svojoj karijeri oborio. Pita ga i koliko je učenika izgubilo pravo na daljnje školovanje jer ih je bacio na popravnom dva puta, a pita ga i koliko je maturanata oborio na popravni, a koliko na godinu.

Roditelj postavlja pitanje i zašto se godinama ne reagira na metode i postupke profesora Trutina, te zašto se, kako kaže, krše zakoni RH.

“Ovo je teatar apsurda kakvog nigdje nema. Tko nadgleda i kontrolira profesore i njihov rad? Kome oni odgovaraju? Kako je moguće da ravnatelj Boris Karin, koji bi trebao biti prva i odgovorna osoba škole, ne reagira na sustavno teroriziranje učenika i masovno bacanje na godinu od strane profesora Trutina? Možda zato što mu je profesor Trutin kum djetetu?”, nabraja pitanja roditelj u svome mailu.

“Koliko je samo sudbina, obitelji, dobre djece ovako uništeno?! Zašto se ne bi i profesori podvrgnuli psiho testovima?! Koliko godina će se profesoru Trutinu to tolerirati? Inspekcije dolaze i odlaze, on ostaje. Koliko puta se nekog profesora može prijaviti, koliko dugo on može raditi bez sankcija?! Do mirovine?! Pa postoje li uopće sankcije za ovakve profesore? Jesu li ikome iz stručnih službi i nadležnih inspektorata (čiji se rad plaća iz naših džepova) brojke učenika koje Ante Trutin obara na popravni i na godinu bitne?! Jesu li im sumnjive?! Ili su im ta djeca, kojoj svjesno i nesvjesno uništavaju budućnost, uistinu samo broj?!”, ogorčeno će roditelj.

Nudi se u mailu i zaključak:

“Sankcija za nečinjenje i nereagiranje na nepravdu kod nas nema! Ovim prosvjetnim radnicima je normalno da sedam učenika iz samo jednog razreda padne godinu. Oni u tome ne vide problem. Tko god je bio učenik Ante Trutina zna da je svaki njegov ispit svjesno opterećen preprekama i prezahtjevnim nepotrebnim koncepcijama kojima je cilj učenike onemogućiti u postizanju prolazne ocjene. Vjerujem da bi stručne službe, ako izvrše stručno-pedagoški nadzor u ovoj školi, utvrdile brojne nepravilnosti i propuste u radu prof. Trutina, ravnatelja i ostalih profesora na štetu učenika kojima su povrijeđena njihova, zakonom RH zajamčena, dječja prava. Brojne nepravilnosti bacaju se pod tepih godinama, te samo uz pomoć medija mogu isplivati na površinu. Nadam se samo da će svi odgovorni disciplinski odgovarati i da se više nijedno dijete neće osjećati nemoćno, jadno, frustrirano, razočarano prema nastavniku i obrazovnom sustavu općenito”.

Rekosmo da je stvar ozbiljna. Jako ozbiljna. Stoga smo za prvoga sugovornika uzeli ravnatelja gimnazije Borisa Karina (na slici iznad). Njegova izjava je kratka.

– Mogu samo izjaviti da smo u školi oko spomenutih primjedbi učenika i roditelja sve radili u okvirima zakonskih normi. Na popravnom ispitu bila je komisija sastavljena od profesora, prema našim pravilnicima. Konačno, i ocjena više savjetnice za matematiku Antonele Czwyk Marić iz Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnice Split, prilikom stručno pedagoškog nadzora samog popravnog ispita kako nema propusta u provođenju popravnog ispita, meni je najmjerodavnija. Ako pak, kako vi kažete, dođe i inspekcija iz same Agencije iz Zagreba, mi smo spremni predočiti sve detalje provedbe popravnog ispita – riječi su ravnatelja Karina.

Iz Agencije za odgoj i obrazovanje prenosimo izjavu Antonele Nižetić-Capković, više savjetnice za odnose s javnošću, koja je na naše pitanje o primjedbi roditelja na spomenuto rušenje na godinu sedam imotskih gimnazijalaca izjavila:

– Dobili smo predstavku roditelja i u Imotski ćemo uputiti višu inspekciju po tom pitanju.Tek nakon inspekcijskog nalaza možemo vam dati više informacija. Toliko za sada na vaše pitanje.

I za kraj i ono najvažnije, donosimo i odgovor prozvanog profesora Ante Trutina.

– Sva ta pitanja i primjedbe ne stoje. Prvo bih samo spomenuo da roditelji ili roditelj, ili tko već postavlja ta pitanja, nije niti jednom postavio pitanje koliko su samo u posljednjih 15 godina učenici profesora Trutina osvojili regionalnih i državnih nagrada iz matematike, te je li učenik kojega sam ja učio bio sudionik međunarodne matematičke Olimpijade u Americi – počinje Trutin.

Nastavak je, međutim, zanimljiviji:

– Napišite slobodno da sam iz tih razreda trebao na godinu baciti još četiri do pet učenika!

A zašto nije?

– Negativnu sam ocjenu ipak dao samo onim najlošijima, koji usput i ometaju učenike koji žele i hoće nešto naučiti – obrazlaže Trutin.

Prema njegovim riječima, sasvim je normalno u poslu jednog profesora i odgajatelja da izvršava svoju zadaću, uči učenike, nagrađuje ih pozitivnim i kažnjava negativnim ocjenama.

– To je moj dio posla i dokle god ga radim bit će tako. Za mene je ova priča završena, a mjerodavne institucije, inspekcije, dakako da mogu doći i provjeravati cijelu proceduru popravnog ispita – kaže Trutin.

A što se tiče pitanja koliko je posljednjih godina dao negativnih ocjena učenicima koji su ponavljali godinu, kaže da o tome ne vodi računa.

– Zaista ne vodim evidenciju, mislim stotinjak. I ne stidim se ni pred kim zbog toga. U konkretnom slučaju, za ove učenike mogu kazati da sam plaćen držati nastavu u školi u učionici, a ne na autobusnom kolodvoru. Ako mi se naredi, otići ću i tamo predavati svoj predmet, ali slažete se da to nije primjereno obrazovanju naših učenika. Mislim da sam vam ovim sve rekao, a ostalo je za mene bespredmetno – zaključuje Ante Trutin.

U ime Mreže Nastavnici organizirano izražavamo apsolutnu i bezrezervnu podršku medicinskim sestrama i tehničarima u borbi za materijalna prava i dostojanstvene uvjete rada. Zdravstvo i školstvo su temelji svake zemlje, a kod nas prečesto samo zadnja rupa na svirali. Stoga razumijemo i podupiremo vašu borbu.

piše: Anita

Ministrica je ljuta. Jučer se nije nijednom nasmiješila. Sunce me nije obasjalo. Kiša je cmoljila cijeli dan.

Došavši u školu jučer, u holu su me dočekali otvoreni kišobrani učitelja ostavljeni da se suše. ‘Barikade’, reče kolega i nasmijasmo se. Kiselo. Zbornica puna učitelja, žamor, povjerenik objašnjava što i kako, popili smo kavu…

Gorko.

Razmiljeli se po školi u kojoj odjednom dominira zvuk potpetica i fragmenti razgovora iz otvorenih učionica.

Nema roditelja, ni učenika, osim dvoje. Podržavaju, barem danas, sutra ćemo vidjet… Kažu roditelji ovih dvoje da nemaju kud s njima. Pustili smo im film i dali sendvič i čaj i palačinke. Najbolji dan ikad, kažu.

Slatko.

Najbolji dan ikad… majko mila.

‘Nek zatvorena vrata škola otvore ljudima oči’ bio je jedan od slogana štrajka poljskih učitelja uoči svibanjskih Europarlamentarnih izbora. Nisu. Štrajk je propao. Vrata škola su se otvorila, poljski učitelji se vratili u učionice. Bez povišice. Oči poljske javnosti ostale zatvorene.

Danas je počeo štrajk učitelja u Hrvatskoj. Vrata moje škole su zatvorena. Hoće li pogled hrvatske javnosti u zatvorena vrata hrvatske škole otvoriti im oči? Jer evo ljudi zatvorenih očiju pišu po novinama i portalima da ne zaslužujemo povišicu jer ništa ne radimo, imamo tri mjeseca ljetnih praznika, ne radimo subotom, praznikom, a i ovo što radimo, žali Bože, krivo radimo.

Kad ljudi imaju zatvorene oči, puno toga im promakne. Na primjer, promakne da su od vrtića do srednje pet dana u tjednu pet i više sati dnevno proveli upravo s učiteljima. Promakne da su ih učitelji vodili na predstave koje vjerojatno ne bi vidjeli, koncerte koje ne bi poslušali, mjesta koja ne bi posjetili.
Promakne da, iako nema automatizirani pogon i fensi ambalažu, škola ipak ‘proizvodi’ i to ništa manje nego budućnost ove zemlje.

Kad ljudi imaju zatvorene oči, onda čuju 6.11 posto koje neće dobit oni, zašto bi onda netko drugi.
Kad ljudi imaju zatvorene oči pitaju kako su nam učenici tako loši na Pisama i Timmsima a promakne im da učitelji godinama traže promjenu sustava upisa u srednje i vanjsko vrednovanje obrazovnih ciklusa i škola.

Kad ljudi imaju zatvorene oči, pitaju kako to da je sve više nasilja u školama, a promakne im da učitelji godinama upozoravaju na to i traže zaštitu djece i sebe od nasilnika i Pravilnika koji ih štite.

Kad ljudi imaju zatvorene oči pomisle da provedbu jedne od najvažnijih strukturnih reformi mogu platiti u novoj valuti, značkama.

I dok se Vlada hvali jednom od najviših stopa rasta cijene rada u EU, ministru rada i mirovinskog sustava i premijeru nije jasno zašto štrajkamo kad oni na naših 6 nude 4.

Plačem. Slano.

Evo, pokušat ću im ja objasnit tako da razumiju: Mr Prime Minister, it’s not about the fucking money! It was never about the fucking money!!! Ok?

Ali, ljudi, kak je Blaža bila ljuta. Ste vidli, ha!?!? A čak nije ni vježbala.

I reče Zoran Milanović o štrajku prosvjetara: “To je 400 milijuna kuna godišnje, ja bih im to dao.” I ostade živ. Jer nakon prvoloptaške reakcije “i tata bi, sine”, slijedi ona druga koja se uglavnom sastoji od dvije minute neprekinutog psovanja. Jer Zoran Milanović nikad neće biti zaboravljen među prosvjetarima. Nikad. Naravno, ne zbog onoga što je dao, nego zbog onoga što je oduzeo, a riječ je, ako govorimo o prosvjetarima pred mirovinom, i o nekoliko tisuću kuna godišnje. Podsjetimo, Milanovićeva je vlada davne 2012. godine, samo nekoliko mjeseci nakon što je došla na vlast, srezala plaće prosvjetarima kao nijedna druga u povijesti. Išlo je to uz srcedrapateljne isprike i krokodilske suze u koje nitko normalan nije povjerovao.

I zato, Zorane, nemaš ti što davati prosvjetarima. Najprije trebaš vratiti ono što si oduzeo, a tek onda možemo govoriti o nekom “davanju”.

Treba biti iskren i priznati da su desetljeća i desetljeća cipelarenja od strane ali baš SVAKE vlasti do sada postigle da je konj na umoru (i ne sumnjamo da će ga nastaviti cipelariti i kad crkne) i da apsolutno ne možemo reći da je ijedna vlada bila gora od neke druge. Ali Milanović je oduvijek znao taknuti u živac i isprovocirati reakciju bolje od svih ostalih. Samo što mu, izgleda, nitko od njegovih suradnika nije rekao da to i nije uvijek dobro. Uostalom, treba biti talent i izgubiti SVE izbore nakon onih prvih, kad si došao na vlast, i to od ovakve konkurencije. I sve nam se čini da bi se priča mogla ponoviti jer, uz ovakvu antikampanju, lako bi se moglo dogoditi da ljudi koji ni u ludilu ne bi glasali za one druge to naprave iz čistog osobnog inata. Kad je bal, nek’ je bal. Slobodni pad ionako traje i duže nego što neki pamte pa je to već opstalo normalno stanje.

U nastavku teksta, umjesto dvije minute neprekinutog psovanja, prenosimo komentare s Facebook grupe Nastavnici organizirano.

On nek se pokrije ušima i šuti.
Koliko se sjećam, on je samo uzeo.

E, ali sad drugacija situejšn, sad bi se mali kandidirao pa laže k’o sumanut (kao da inace govori istinu)

Da, da, kao mi imamo amneziju, ne sjećamo se…

How yes no

Ne kenjaj, Zoki! Oba puta nam je najviše uzela esdepeova vlada.

A zaboravio je kad i koliko je uzeo on, socijalni demokrat? To nam se jos uvijek nije vratilo ni mali dio. Tak da ono, nek suti!

Nisu nam jos vratili ni ono sto si nam ti uzeo

Mogli ste kada ste bili na vlasti! Joj da, niste, kriza i tako to. Imali ste svoju priliku!

Uzeo si prijatelju, a oni koji uzimaju ne daju…

A mi ti vise ne vjerujemo

I ne tražimo mi da nam NETKO nešto da, nego da vrednuje našu struku na primjeren način. Daj ti nekome drugom, nismo mi vi uhljebi da miješamo karte ispod stola.

Vidi ti Miloga… Zamisli! On bi to dao…

Pokusava miki skupiti jeftine poene
kao i obično…

250 do 300 kn bi dao?!?
Misliš vratio sto si uzeo…pa ne radi se tu o novcima, ili stvarno netko misli da cemo za tu enormnu svotu od 6% bit sretni.
Trazite reformu, a postovanje onima koji to provode ni za k…
Pa makar i kroz simbolicnih metar drva…

Milanoviću, misliš vratio bi?!

Jao sto laze. Ne misli valjda da je netko povjerovao u tu pricu.

Ko ga ne zna, skupo bi ga platija.

Ti i Linić uz ministra Jovanovića ste spasili školstvo. Ma pokrij se ušima ti i svi političari džabalebaroši, nasljednici tatica i mamica na pozicijama, koji u životu niste ništa teže od žlice digli. Ko zna šta bi sve dali samo da dođete na vlast. Gadljivo sve skupa!!!

On bi dao, a toliko i vise nam je uzeo….

On bi dao??? Pa ovi još nisu ni vratili ono što je on oduzeo! Fuj! Ima kratkoročno pamćenje. Ova izjava mu je u razini one da zna kako je ljudima u Gunji jer je i njemu pukla cijev.

Nije ni štrajk platio onomad, a sad bi dao!

Pa što nije dao? Ne da nije dao, uzeo je. I to bezočno još pokušavajući izazvati osjećaj krivnje što se bunimo.

Sta nisi, kad si moga, nego si se sprda ka i Plenki…

Aha,sad bi dao ,a prije 9 godina mi oduzeo. Amneziju jos nemam.

Mogao je već i sam shvatiti da je bolje da nije ništa rekao i više bih ga cijenila da je rekao – ja ne bih dao! Koji panoramski pogled je sigurno ugodniji od glupih učitelja!

Hahahaha, Zoka je genijalan! Il ga pere neka amnezija il misli da cijeli narod pere amnezija.

Bolje da nam daju mjesečno dodatak za duševne boli koje proživljavamo sa svakom novom vladom, al bi time priznali koliko im je stalo do Hrvatske i obrazovanja.

Omg…. Gle kak mu raste nos…. Pa taj nam je uzel sve kaj se moglo… Da je mogel i gaće bi nam skinul… Očito ima amneziju

Lijevi-desni… prepucavate se non- stop,svađate narod,a u tišini lijepo sve unistili i obezbjedili do 10 koljena… nas obične “smrtnike”, tko sisa, ako nemas Boga za ujaka, kako se kaze u narodu…

Ma daj, on je uzeo ,Pinokio!!!!!

Tretiraju nas (narod) malim debilima

Pa uzeo si mi,, što sad laprdaš????

Sta ti je predizborna kampanja LAZU MAZU.

Nek suti. Bolje za sve.

Uzeo nam je, i onda kad smo tražili natrag, rekao da ima situaciju s imigrantima i da nema VREMENA baviti se nama učiteljima.

Ocerupalo nas ka guske

Imao si prilike

a joj koliko si uzeo baš od nas…što ti je bilo

Ne kaki Zorane, bio si na vlasti vidjeli smo što si ti davao..

Mrš!
Mislim da će ovo biti prvi izbori ikad da neću izaći na njih (bar u drugom krugu).

ministar njegove vlade nam je koeficijente skresao, uzeli 4, 8 i 10%, a i isti taj njegov ministar je malo krivo racunao pa nam jedne godine nije isplatio putne troskove u prosincu nego tek zaostatke u sijecnju, a na pitanje novinara kako je to moguce dok istovremeno vlada obnavlja svoj vozni par odgovorio protupitanjem jel bi on trebao na posao ici kocijom….. nismo bas toliko zaboravni!!!!!!

Ti si nam uzeo!

Pretrgo se koliko je dao dok je bio na vlasti

Ovaj gospodin je zaboravio da smo tu gdje jesmo upravo zahvaljujuc njegovoj vladi. Ovi su samo nastavili dobro utabanom stazom.

Pa zašto nisi kad smo te pitali?

Koji tikvan! Pa što nisi kad si mogao?

Pa što nije dao kada je bio na vlasti

Tim sinkopama nikad kraja

Di si bio do sada, ajde ne p…..!

Sve mi je uzeo – i to pred mirovinu.

Sad bi dao..a kad nam je oteo(osobito starijim kolegama) je zaboravio… sram ga bilo

kao i prošli put.on bi dao

Joj, joj… kad vidim ovog lika, onda mi i vrlo antipatični sadašnji premijer postane simpatičan. A to je strašno.

ma isti su, ko jednojajčani blizanci.

Dragi svi, vjerojatno ste primijetili promjene na portalu. To je zato jer stranica trenutno prolazi kroz postupak ažuriranja. Dok je stvar u procesu, mogući su glitchevi i prekidi veze. Bez panike, nisu nas hakirali (još) i nadamo se da ćemo sljedeći tjedan dočekati cjelokupni i samostojni.

Kolegice i kolege iz OŠ Darda snimile su ovaj video kao podršku štrajku. S nestrpljenjem očekujemo priloge iz županija u kojima će se štrajkati narednih dana!

U subotu, 19. listopada 2019. u Rijeci i Zagrebu organizira se prosvjed “Pravda za djevojčice” s početkom u 10 sati. Mreža Nastavnici organizirano ovim putem izražava podršku prvenstveno žrtvi sedmorice silovatelja i pravosudnog sustava. Podržavamo i organizatore prosvjeda i apeliramo da se odazovete u što većem broju.
Dođite. Danas ona, sutra netko vaš.

Štrajk učitelja, nastavnika i ostalih djelatnika osnovnih i srednjih škola pokrenuli su Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikat hrvatskih učitelja, a pridružio im se i Sindikat Preporod. Sindikalne napore svesrdno podupire Mreža Nastavnici organizirano putem svoje grupe i stranice na Facebooku. profila na Instagramu i portala. Na Facebooku se podrška pruža i u prosvjetarskoj grupi Školska zbornica. Koliko je podrška važna i učinkovita, svjedoče podaci i impresivnim brojevima radnika u štrajku.
Možemo samo osjećati ponos što smo jedinstveni, neovisno o tomu u kojemu smo sindikatu i jesmo li u njemu uopće. Jedinstvo je naša snaga! Zato, samo ustrajno i hrabro, do ispunjenja zahtjeva!
Mreža Nastavnici organizirano

Sutra ulazimo u šesti dan štrajka kojim školski sindikati traže povećanje koeficijenta složenosti poslova za šest posto, ne bi li se bar malo smanjilo sramotno zaostajanje plaća u školstvu za ostalim javnim službama.

Samo za one koji su proteklih desetak godina proveli pod kamenom, ukratko bih ovdje ponovila kronologiju zbivanja: godina je 2012. i tadašnja Vlada jednostranim potezom smanjuje zaposlenicima u prosvjeti osnovicu za 6%, te zamrzava 2009. godine ugovoreno povećanje osnovice do izlaska iz krize. Premijer Milanović se ispričavao, lio krokodilske suze i obećao kako ćemo biti “prvi kojima će se plaća povećati”. Bi dan, pa noć, pa jutro, i tako prođe nekoliko godina. Rast BDP-a dogodio se 2015., krajem te godine ispunjeni su uvjeti za vraćanje naših 6%. Vlada se pravi luda. Teškom mukom se povrat otetoga dobiva tek 2017., i to na tri rate od 2% (što se i dan-danas lažno prikazuje kao “povećanje plaće”, a ne vraćanje ukradenog!). Rezultat: svima zaposlenima u prosvjeti plaća je tek u 2017. dosegla iznos koji je trebala imati još 2012. I dalje zaostajemo za ostalim plaćama odgovarajuće stručne spreme u javnim službama.

Šest posto je brojka koja se tražila kako bi se to zaostajanje bar malo smanjilo. Vlada je nudila 4%, premijer se čudio, a potom izrugivao. A mi smo krenuli u štrajk.

Pitao je Zoran Šprajc u svojoj informativnoj emisiji: “Pa zar za tu siću od ni 150 kn razlike između 4 i 6 posto štrajkate?!” – a odgovor bi glasio: ne, gospodine Šprajc, ne za 2%. Za naše dostojanstvo. Tražili smo koricu kruha, ponudili su nam jučerašnje mrvice i čuđenje što ne skakućemo od sreće, paralelno vičući kako novca nema, upropastit će državu nezasitni prosvjetar! A ja se pitam: pa koliko više?! Do kad?!

Sljedeći potez Premijera je povećanje osnovice – svima. Sve javne službe – i policija, i zdravstvo, i sudstvo, i carina… SVI će dobiti 6,12% veću osnovicu. Da, dobit ćemo 300 kuna veću plaću. I svejedno 12% zaostajati za ostalim javnim službama. Sad, naime, novca odjednom ima.
Osjećam se kao da je uzeo tih 300 kn koje smo tražili, i bacio nam ih u blato: evo vam ih, kad ih toliko hoćete!

Ne može tako, Premijeru! Ne želimo 300 kuna zbog 300 kuna. Želimo 300 kuna kako bismo se prestali osjećati kao trinaesto prase. Kao neželjeno dijete. Lijevo smetalo. Pepeljuga javnih službi. Ako mislite da štrajkamo zbog tristo kuna, grdno se varate. Prvi put nakon dugo vremena, cijela prosvjeta je jedinstvena i štrajka – za svoje dostojanstvo.

Ako se ostvari najavljeno, ako se doista svima povećaju osnovice za tih 6%, bit će to javni šamar i novo poniženje. Nemamo ništa protiv da i kolegama iz drugih javnih službi rastu plaće. Neka rastu, neka rastu i još više. Ali ovo je poruka. I poruka je primljena. Zato, ako ovim štrajkom i dobijemo sve što tražimo, ne očekujte mir. Nezadovoljstvo ste posijali, dobro ga pognojili i nastavljate to raditi, samo zbog vlastitog ega. Nezadovoljstvo ćete požnjeti. Zbog ovakvog ponašanja i stava, čak i ako dobijemo sve što smo tražili, a i zbog toga što smo trebali tražiti i puno više, možemo samo pozdraviti s: vidimo se u sljedećem štrajku.

Ako tada uopće budete na vlasti. Što nije potpuno izvjesno. Sa strankom ili bez nje.

Dajana Vidaković

Pita danas jedan lik gdje gori. Osvrnem se, boje jeseni, četvrtak je, bablje ljeto. Danas nisam baš nista radila. Bila sam s prvašićima na prvoj izvanučioničnoj nastavi. Da bi se otisnuli u tu avanturu trebalo je:

1. napisati plan izvanučionične nastave na razini aktiva

2. prezentirati taj plan na roditeljskom sastanku

3. izglasati plan i dobiti pristanak roditelja

4. uvrstiti plan u kurikulum i usvojiti isti na Učiteljskom vijeću

5. dogovoriti termin

6. poslati brojno stanje, pratnje, specifičnosti u prehrani…

7. napisati plan sa razrađenim ishodima

8. poslati roditeljima pisanu obavijest

9. prikupiti novac

10. ispuniti prijavu policiji i obavijestiti ih o terminu polaska

11. isprintati popise

12. dogovoriti promjenu termina obroka u školskoj kuhinji…

Srećom, 17.10. je lijep dan bez kiše. Roditelji bi se jako ljutili da smo izabrali kišni dan! Doručak u školi, složili red, prebrojila, ušli u autobus, prebrojila, provjerila i zakopčala pojaseve 26x, sretno stigli, prebrojala, natočila čaj, dogovorila s voditeljicom detalje, prebrojala, pomogla u izradi plakata, prebrojala, ručak, rezanje mesa, igranje, šetnja, brojanje, rješavanje pljuvanja u oko prijatelju pa povratak, pojasevi, brojanje, pažljivo napuštanje autobusa pa u školu…Sretna jer je sve dobro prošlo. Djeca vesela! Novo iskustvo.Baš super. Danas ništa nisam radila! Vi jeste. U Bruxellesu ste, čini mi se. Službena dnevnica obvezna. Vama da, meni ne. Smještaj, obrok, protokol. Vama da, meni ne. Vi ste radili, ja ne. Kažete nekad i 15 sati. Nije vam lako, sigurno nije. Ozbiljne se europske teme rješavaju. Kod mene samo pljuvanje, guranje, traženje ruksaka, proliveni sokovi, nesnalaženje s priborom za jelo, promjene u prirodi u jesen… Baš sam se odmorila danas. Ništa nisam radila. Pitali ste gdje gori, dragi gospodine? Nigdje. Izgorjelo je!

Vlatka Petrinić Baković

Pišu: Nastavnici organizirano

Završava drugi tjedan učiteljskog štrajka, najavljen je ulazak u treći, tenzije su svaki dan sve jače, a mediji – veliki i mali – odabrali su zanimljiv način za popratiti aktualna zbivanja.

Tako ćete na nekim portalima moći vidjeti seriju članaka o tome kako naše školstvo ne valja. Drugi zloslutno prijete roditeljima i djeci nadoknađivanjem dana u štrajku subotama. A treći… treći šire vrlo zlonamjerne laži o učiteljima i nastavnicima kako bi okrenuli javnost protiv nas. 

U danima kad Gimnazija Sisak  obilježava sto godina postojanja, a čak tri škole u Sisačko-moslavačkoj županiji slave nagrade za inovativne modele filantropije,  jedno glasilo u Sisačko-moslavačkoj županiji je objavilo članak prepun privatnih frustracija osobe potpisane s “Graf. inž Krešimir Cvetković”, koja si je, poput mnogih ovih dana, uzela za pravo analizirati (ne)rad učitelja, navodeći pritom potpuno krive podatke. 

Pa tako gospon Graf. inž. tvrdi kako školska godina traje od 9. rujna do 17. lipnja, što znači da učitelji imaju osamdeset i četiri neradna dana godišnje, potpuno nesvjestan činjenice da je to nastavna godina, a da učitelji rade i prije početka i poslije kraja nastavne godine, a slobodni su vikendima i u vrijeme zakonom propisanog godišnjeg odmora. Potkrepljuje to slikom školskog kalendara u kojem su svi nenastavni dani (znači, dani u kojima se ne odvija nastava za učenike, a koji su za učitelje i dalje radni) obojani crvenom bojom. Također – ili namjerno, dakle laže, ili slučajno, to jest, iz neznanja, pa neka odluči što je gore – g. Graf. inž. prešućuje činjenicu da učitelji smiju koristiti godišnji odmor jedino u vrijeme školskih praznika, kao i činjenicu da taj godišnji odmor traje do 31 dan što je u velikoj mjeri podudarno s realnim sektorom. 

Dalje gospon Graf. inž. nastavlja potcjenjivačkim tonom blatiti učitelje da “ne znaju vrijednost tisuću kuna” (što god da je time htio reći, ali sigurno ne ništa pozitivno), imputira da učitelji ne rade (citat: Tko je vidio živjeti od vlastitog rada) i na kraju optužuje učitelje da ne rješavaju probleme koji, zapravo, uopće ne ulaze u njihovu ingerenciju – rasterećenje učenika, književnost za kuhare i varioce (iako bi, vjerojatno, malo više opće kulture dobro došlo stanovitom Graf. inžu.),cijene udžbenika i nakladničke marže. Je li problem u tome što ne zna ili zna, a namjerno iznosi gluposti, neka se on dogovori sam sa sobom.

Gosp. Graf. inž. (još) nije ustvrdio da su učitelji krivi za globalno zagrijavanje, ali da je imao više prostora, tko zna, možda i bi. 

Zanimljiva je i tvrdnja da “ako učitelji misle da zaslužuju veće plaće, onda ih zaslužuju i drugi djelatnici iste stručne spreme, pogotovo u realnom sektoru”. Gospon Graf. inž. očito nije informiran – a Sisački tjednik ga ne ispravlja u tom neznanju, jer zašto bi? – da od svih radnika “iste stručne spreme” upravo učitelji imaju najmanju plaću u javnom sektoru (a što se tiče prava djelatnika iste stručne spreme u realnom sektoru podržat ćemo ih, a ne sabotirati, u njihovoj borbi).. Iako, moguće je da gosp. Graf. inž. jest informiran o ovome, što bi valjda značilo da misli da učitelji i dalje trebaju imati najmanju plaću. Jer pretpostavljamo da mu je, kao Graf. inžu., poznat princip proporcionalnosti, da ako je A manje od B, pa i jedno i drugo povećaš podjednako, A i dalje ostane manje od B. Pretpostavljamo. Budući da je Graf. Inž., nekako bi mu išlo u stručni kurikulum.

Svatko može imati ovakvo ili onakvo mišljenje o učiteljima i o ovom štrajku, ali kad se takvi osobni dojmovi i frustracije prikazuju javnosti kao činjenice i to u jednom gradskom glasilu koje kreira javno mnijenje, onda to nije ni novinarstvo ni informiranje, nego potpuno jasno zauzimanje strana u medijskom ratu. Drugim riječima, nije kriv gospodin “Graf. inž. Krešimir Cvitković” što nema pojma, nego Sisački tjednik koji ta njegova bulažnjenja objavljuje bez ikakve ograde ili provjeravanja. A zašto Sisački tjednik to radi i za čiji račun, vjerojatno ne moramo pojašnjavati. 

Jedna od najpoznatijih takvih aveti koje opsjedaju učiteljsku struku godinama nakon što su iz nje zbrisali je bivša ministrica, bivša ravnateljica, a sadašnje zabadalo, Ljilja Vokić. Što god se dogodi u prosvjeti, gospođa ministarka ima mišljenje o tome. Koje je relevantno koliko i mudro – što će reći, nimalo. Ali to je nikad, u njezinoj (pre)dugoj karijeri, nije sprečavalo da ga iznese vrlo glasno i autoritativno.

Uvijek će se naći netko tko će njeno kokodakanje poslušati, neki novinar, tiskovina, portal. Valjda po principu “good news – no news” – treba podići tiražu, tiražu podižu jake emocija, a najjača emocija je gađenje. Dame i gospodo, drugarice i drugovi – Ljilja Vokić, i eto, klikovi rastu u nebo! Tema – raspela u školama? Pitajmo Ljilju. Nasilje nad učiteljima- Ljilja diže ruku. Državna matura? E, baš je fasovao Primorac. Jokić? Ne brinite, i o njemu ima mišljenje. Škola za život? Ementaler reforma, lakonski odgovara. Štrajk nastavnika? Ne bih im ja platila ni sat štrajka, rezolutno će ona.

Nastavnici koji su radili za njezina mandata dobro se sjećaju ‘maćehe Ljilje’, ministrice koja se hvalila svojim drill metodama prema učiteljima, ulizivačice roditeljima i učenicima koja je na kraju, uvidjevši da osim besplatnih udžbenika nema više ništa za dodati u curriculum vitae, a ni u novčanik, ubrzo dala otkaz.

A prava istina je sljedeća. Ako se i za koga može reći da je pripremio lijes hrvatskom školstvu i u njega, kao uvod, zabio prve čavle, onda je to Ljilja Vokić. Ova Josipa Manolić (iako bi bilo puno točnije reći Margaret Thatcher) hrvatskog školstva uporno odbija medijski umrijeti ma koliko glogovih kolaca zabijali u nju i koja, ma koliko je zalijevali svetom vodicom, svejedno opet i opet izlazi iz groba i opsjeda medijski prostor, dok deseci tisuća učitelja na sam njen spomen osjećaju zadah grobnice, iskonskih užasa i predcivilizacijskog bezumlja koje je teško dočarati nekome tko ga nije doživio i iskusio.

Uvođenje zloglasnog pravilnika o ocjenjivanju, smanjivanje satnice ključnim predmetima, izjava o suknjama i ustajanju kada muškarac uđe u prostoriju kao i ona antologijska, da je “prepisivanje u tradiciji hrvatskog naroda”, ništa od toga nije rezultiralo njenim političkim upokojenjem. Vjerojatno joj je čak i pomoglo jer, ako se sjetimo i slučaja kad je uživo, pred kamerama, s Bandićem pregovarala o nečijem zapošljavanju preko veze, postaje jasno da je Ljilja Vokić zapravo jedna od vrhovnih stanovnika hrvatskog svijeta nemrtvih, beskonačnog i sveprisutnog bala vampira koji uporno siše krv obrazovanju i državi i da kao takva niti ne može umrijeti, bar dok je nacija beznadežno uronjena u blato mentalnog srednjeg vijeka.

I tako i sada, u svom karakterističnom vlastelinskom stilu daje izjavu kako bi učiteljima trebalo podići tjednu normu i povećati razrede, trideset sati, trideset učenika, pa bi onda i plaće bile veće, jer sada ionako ne rade ništa.

Drugim riječima, kmetovi su neposlušni i treba ih najprije zaplašiti, pa malo izbičevati, a ako ni to ne upali, pa, vidjet ćemo. Kad padne noć i lijesovi se počnu otvarati, neka se čuvaju neposlušni!

Od cijele plejade tragikomičnih ministara obrazovanja, zapravo je jasno po kojim je to referencama upravo Ljilja Vokić relevantan sugovornik za sve što se događa u obrazovanju. Upravo je ona personifikacija užasa u koji se pretvorila hrvatska prosvjeta, a i društvo općenito: zadah grobnice, raspadanja, beznađa i vječitog padanja dublje i dublje i dublje, dok Gospodari iz svojih uzvišenih loža smišljaju strategiju kako neposlušne ovce vratiti nazad u tor, koju kombinaciju mrkve i batine upotrijebiti, ili jednostavno pričekati da se stvar ispuše, da strah od noći spontano učini svoje.

A ako ovce, nakon toliko bezuspješnih pokušaja, još jednom popuste i povinuju se prijetnjama i gospodarskom biču, zaista ni za što što ih je snašlo ili će ih tek snaći ne mogu kriviti nikoga osim samih sebe.